Dalmatinska arhitektura nije nastala iz estetskih razloga. Nastala je kao odgovor na konkretne uvjete: mediteransku klimu, dostupnost vapnenca, potrebu za obranom i specifičan način zajedničkog života u zbijenim gradovima uz more.
Kamen kao osnova svega
Vapnenac koji se vadi u Dalmaciji ima posebna svojstva. Lako se obrađuje dok je svjež, ali s vremenom otvrdne i postaje izuzetno otporan. Stari graditelji to su dobro znali. Zidovi Dioklecijanove palače u Splitu, izgrađeni krajem 3. stoljeća, i danas stoje gotovo netaknuti - ne zbog neke posebne tehnologije, nego zbog kvalitete materijala i načina gradnje.
Debljina zidova u staroj dalmatinskoj gradnji nije slučajna. Zid debljine 60 do 80 centimetara djeluje kao prirodni regulator temperature - zimi zadržava toplinu, ljeti sprječava pregrijavanje unutarnjeg prostora. Klimatizacija koja ne troši energiju i ne kvari se.
Wikimedia Commons / CC BY-SA 4.0
Prozori koji govore o klimi
Ako pogledate stare dalmatinske kuće, primijetit ćete da su prozori na prizemlju mali, a prema gornjim katovima postaju sve veći. To nije slučajnost. Prizemlje je trebalo biti zaštićeno od vrućine i od mogućih provalnika. Gornji katovi, izloženi morskom povjetarcu, mogli su si priuštiti veće otvore.
Kamene klupe ispred kuća - tzv. škrinje ili pjacete - dio su arhitektonskog rješenja, ne samo ukras. Služile su za sjedenje navečer, kada kamen otpušta toplinu nakupljenu tijekom dana, i za komunikaciju između susjeda. Javni prostor koji je organski rastao iz privatnog.
Trogir i Hvar: dva pristupa istoj tradiciji
Trogir i Hvar dijele istu graditeljsku tradiciju, ali su se razvili na različite načine. Trogir je kompaktniji, zbijen na malom otoku, s uskim ulicama koje su nastale kao zaštita od sunca i vjetra. Hvar je otvoreniji, s velikim trgom koji je u renesansi bio simbol gradskog ponosa i mjesta javnog života.
Oba grada imaju zajedničko: gradili su se sloj po sloj, generacija za generacijom, i svaka je generacija poštovala ono što je naslijedila. Ne zato što je zakon to zahtijevao, nego zato što je to imalo smisla. Novi zid gradio se od kamena starog zida koji se srušio. Novi prozor otvarao se tamo gdje je bio stari.
Više o arhitekturi Hvara i sličnih otočnih gradova možete pročitati na stranicama UNESCO-ovog popisa svjetske baštine, koji uključuje više dalmatinskih gradova.
Što možemo naučiti od stare gradnje
Suvremena gradnja u Dalmaciji često zanemaruje lekcije koje su stari graditelji savladali. Staklene fasade, ravni krovovi bez nadstrešnica, minimalne debljine zidova - sve to možda izgleda moderno, ali funkcionira loše u mediteranskoj klimi.
Nekoliko principa stare dalmatinske gradnje vrijedi i danas:
- Orijentacija prema sjeveru za ulaz, prema jugu za glavne prostorije
- Nadstrešnice i pergole koje blokiraju ljetno sunce, ali propuštaju zimsko
- Kamene ili keramičke podne obloge koje se sporije zagrijavaju od betona
- Unutarnja dvorišta koja stvaraju prirodnu ventilaciju
- Visoki stropovi koji omogućuju cirkulaciju toplog zraka prema gore
Ovo nisu nostalgični savjeti - to su rješenja koja su se pokazala učinkovitima kroz stoljeća. Moderna arhitektura u Dalmaciji koja ih ignorira plaća cijenu u povećanim troškovima hlađenja i lošoj kvaliteti boravka.